Summary
Predstavljamo vam najrasprostranjenija pogrešna shvatanja i zablude o nacionalnim znakovnim jezicima. Neki od ovih mitova postoje već dugo i nastavljaju da postoje, zato je potrebno da ih što pre posvestimo i počnemo da radimo na tome da svi oni budu zamenjeni činjenicama o znakovnom jeziku.
Znakovni jezici su slični – Iako znakovni jezici liče jedan na drugi po upotrebi ruku, lica i tela za izražavanje značenja, detaljni opisi ovih jezika pokazuju da se oni razlikuju jedan od drugog baš kao što se razlikuju govorni jezici. Leksikon, vokabular i gramatika se razlikuju međusobno među znakovnim jezicima, baš kao što se razlikuju i kod govornih jezika. Dakle, finski znakovni jezik se razlikuje od namibijskog znakovnog jezika i indonežanskog znakovnog jezika, baš kao što se engleski razlikuje od španskog i francuskog. Neke zajedničke osobine postoje među nekim nacionalnim znakovnim jezicima kao rezultat istorije prenošenja jezika, ali one nisu nužno odgovarajuće onim u govornim jezicima. Na primer, američki znakovni jezik ima korene u francuskom znakovnom jeziku, a finski znakovni jezik ima korene u švedskom znakovnom jeziku, uprkos tome što su govorni jezici ovih zemalja prilično različiti.
Postoji međunarodni znakovni jezik koji svaka gluva osoba zna i koristi – Ovo je samo delimično tačno: postoji jezički kontaktni fenomen nazvan Međunarodni znak (IS) koji funkcioniše kao skup konvencija za komunikaciju rukama za situacije u kojima gluve osobe ne dele isti nacionalni znakovni jezik. Ovi konteksti uključuju međunarodne skupove, kongrese i događaje koji okupljaju gluve osobe iz celog sveta. Međutim, ovaj jezik ne poznaje svaka gluva osoba. Leksikon IS zavisi od konteksta u kojem se koristi.
Znakovni jezici nemaju gramatiku – Gramatika je skup pravila koje jezik koristi da proizvede značenje. Baš kao što španski i engleski imaju svoja gramatička pravila, tako i znakovni jezici imaju sopstveni skup gramatičkih konvencija. Istraživači često proučavaju specifična gramatička pravila pojedinih nacionalnih znakovnih jezika, ali takođe analiziraju i upoređuju ta pravila sa pravilima drugih znakovnih jezika.
Znakovi su samo gestovi – Obično se reč gest odnosi samo na nasumične izraze i pokrete tela, pa se veruje da su znakovi nelingvističke jedinice, odnosno nasumični pokreti tela. Međutim, još je šezdesetih godina prošlog veka ustanovljeno da se znakovi mogu analizirati uzimajući u obzir tri karakteristike: oblik ruke, pokret i mesto uključeno u izvođenje znaka. Upravo to predstavlja osnovu fonologije znakovnog jezika jer efikasno opisuje mnoge znakove kao kombinacije različitih karakteristika. Dakle, znakovi nisu samo gestovi, već strukturirane lingvističke jedinice.
Znakovni jezici su veštački – Svi jezici nastaju prirodno radi predstavljanja i komunikacije neke vrste realnosti između ljudskih grupa. Znakovni jezici u tom smislu nisu izuzetak – tamo gde postoje gluve osobe, razviće se bar jedan znakovni jezik.
Nacionalni znakovni jezici usporavaju ili ometaju razvoj govora – Nijedna kredibilna studija nije dokazala ovu tvrdnju, naprotiv, sve pouzdane studije pokazuju suprotno. Ova zabluda je istorijski ozbiljno štetila gluvoj deci, dovodeći do uskraćivanja jezika. Postoje jasni dokazi da upotreba nacionalnih znakovnih jezika poboljšava jezički razvoj i učenje gluve dece, uključujući i decu koja koriste kohlearne implantate. Neki autori sugerišu da gluva i nagluva deca moraju savladati bar jedan jezik kako bi ostvarila svoj puni potencijal, i da ga moraju učiti spontano, u sredinama bogatim jezikom. Ipak, još je dug put da se podigne svest i objasni važnost nacionalnih znakovnih jezika sa aspekta ljudskih prava. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom obavezuje nacionalne vlade da promovišu prava gluvih osoba na korišćenje nacionalnog znakovnog jezika i ostvarivanje koristi od svog jezičkog identiteta.
Nacionalni znakovni jezici su teški za razumevanje i učenje za čujuće osobe – I čujuće osobe kao i gluve osobe mogu jednako dobro da nauče nacionalni znakovni jezik posebno ako se već na ranom uzrastu izlažu znakovnom jeziku, ali i kasnije ako su doboljno uporni i uključeni u zajednicu u kojoj se upotrebljava znakovni jezik.
Izvor: Common misconceptions about Sign Languages in CHAPTER TWO: Sign Languages of the: Guidelines for Achieving Sign Language Rights A WFD Advocacy Toolkit, pg. 10-11, World Federation of the Deaf, 2023.
