Category:Žena i invalidnost
Ljubinka Borizovski: Lična priča poslovne sekretarke Saveza za cerebralnu i dečju paralizu
Rođena sam 1956. godine avgusta meseca u Opatiji. Kada sam imala sedam godina, sa porodicom sam se preselila u Beograd. Otac mi je bio vojno lice, majka medicinska sestra. Uvek sam bila voljeno dete, tatina mezimica (otac je želeo da mu prvo dete bude žensko).
ZULI SANGINO
Senka očevog samoubistva, izopštenost i izrugivanja u školi, seksualno nasilje, dugi suicidni periodi… Sve to daleko je iza nje. Danas je Zuli Sangino (Zuly Sanguino) uspešna motivaciona govornica i vizualna umetnica. Zuli živi u Kolumbiji. […]
SUVIŠE BOLNO ZA SEĆANJE I SUVIŠE DRAGOCENO DA BI BILO ZABORAVLJENO: KAKO PREBOLETI POBAČAJ?
Radost, nalet adrenalina, nesavladivo uzbuđenje. Razmišljate o imenu, pitate se kako će izgledati, na koga će (više) da liči, da li će biti dečak ili devojčica… A onda… jedan izgrađeni san survava se u svoju […]
Majčinstvo i cerebralna paraliza: Životna priča jedne Sanje
Slike iz detinjstva Najlepše godine detinjstva trajale su do moje šeste. Provela sam ih na imanju na kome i sada živim, u istoj kući u kojoj sada odrastaju moja deca. Zaštitni znak tog vremena bile […]