Predstavnice …IZ KRUGA – VOJVODINA Dajana Damjanović i Svjetlana Timotić predstavile su rad SEKSUALNOST I REPRODUKTIVNA PRAVA ŽENA S INVALIDITETOM: KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Mlade žene i rodna ravnopravnost u postjugoslavenskim društvima: istraživanja, prakse i politike“ koja je održana 26. – 27. Novembra 2013. u Zagrebu (Hrvatska) pod pokroviteljstvom predsednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića i supokroviteljstvom Hrvatskog sociološkog društva – sekcija “Žena i društvo”. Knjiga sežetaka je dostupna. Zbornik radova je trenutno u pripremi izaći će iz štampe tokom 2014.

Mr. sc. Dajana Damjanović i Svjetlana Timotić

SEKSUALNOST I REPRODUKTIVNA PRAVA ŽENA S INVALIDITETOM: KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE Seksualnost kao dio identiteta i svakodnevnog ljudskog života tiče se spola, roda, rodnih uloga, seksualne orijentacije, zadovoljstva, intimnosti i reprodukcije. Ostvarivanje seksualnih i reproduktivnih ljudskih prava za žene s invaliditetom često je uskraćeno uslijed stereotipa koji se uporno održavaju u našem društvu. Kada se govori o reprodukciji kao jednom aspektu seksualnosti u kontekstu invalidnosti najviše se raspravlja o stereotipu da žena sa invaliditetom ne može biti dobra majka, kao i da od stupnja njene invalidnosti ovisi da li će se moći uspješno brinuti o svom djetetu. Nerijetko, među općom populacijom, ali i stručnjacima, sreću se stavovi da žena s invaliditetom ne treba rađati, što se posebno često spominje u odnosu na žene s intelektualnim invaliditetom. Cilj ovog istraživanja bio je da se opiše seksualnost u kontekstu života žena s motoričkim invaliditetom. Istraživanje je provedeno s pet fokus grupa u kojima su ukupno sudjelovale 33 žene sa motornim invaliditetom i 2 žene bez invaliditeta. U obuhvaćenom uzorku ukupno je bilo 13 mladih žena sa invaliditetom uzrasta od 19 do 31 godinu.

---

Protokol za vođenje fokus grupne diskusije sastojao se od tri cjeline: teme vezane za djetinjstvo, pubertet i odraslo doba. Teme pubertet i odraslo doba obuhvatile su pitanja o reproduktivnom zdravlju i reprodukciji. Na osnovu prikupljenih podataka izvedeni su zaključci o tome koliko su žene informirane i koliko prepoznaju brigu o svom reproduktivnom zdravlju i reprodukciji. Žene sa invaliditetom uglavnom se informiraju od vršnjakinja i/ili majki. O mogućnostima seksualne aktivnosti i reprodukcije u odnosu na invaliditet većina nije dobila nikakve informacije od strane stručnjaka na koje su bile upućene.

Iskustva žena sa zdravstvenim radnicima svjedoče o njihovim uvjerenjima da žene sa invaliditetom nisu seksualno aktivne, kao i da reproduktivno zdravlje nije važna tema za njih, te da ne bi trebale biti majke. Glavna dilema mladih žena s invaliditetom je da li će njihovo dijete imati invaliditet ukoliko se odluče na majčinstvo te hoće li, s obzirom na invaliditet, biti dobre majke. Primijećene su razlike u stavovima između žena sa stečenim i žena s urođenim invaliditetom.

Naši nalazi govore da žene s invaliditetom uglavnom ne prepoznaju mogućnost reprodukcije i pravo na reproduktivna i seksualna ljudska prava kao i da nemaju adekvatnu društvenu podršku. Ovakvoj situaciji doprinose reproduktivne politike koje u našoj sredini uglavnom ne prepoznaju žene sa invaliditetom kao ciljnu grupu.