Osmi mart nije samo simbol istorijske borbe za ravnopravnost žena. Za žene sa invaliditetom, Osmi mart je datum koji otvara pitanje dvostruke, a često i višestruke diskriminacije – po osnovu pola, roda, tijela, siromaštva, pristupa obrazovanju i radu. Invaliditet je više od medicinske kategorije, invaliditet je društveni odnos jer prepreke nastaju tamo gde sistem ne prepoznaje različitost kao ravnopravnu.
Žene i djevojčice sa invaliditetom širom svijeta češće su izložene nasilju, ekonomskoj zavisnosti i institucionalnoj nevidljivosti. Rjeđe su zaposlene, rjeđe učestvuju u procesima odlučivanja i češće se suočavaju sa predrasudom da su previše krhke za odgovorne uloge. Zato je važno govoriti o primjerima žena koje su svojim radom i životom pomjerale granice percepcije.
Žene koje su mijenjale percepciju invaliditeta
Helen Keler (1880-1968)je bila spisateljica i zagovornica prava osoba sa invaliditetom, poznata po borbi za pravo na komunikaciju i obrazovanje osoba sa senzornim oštećenjima. Rođena sa ozbiljnim zdravstvenim izazovima, suočavala se sa barijerama u obrazovnom sistemu, ali je istrajala u namjeri da stekne znanje i javno djeluje. Kroz tekstove i javne nastupe zalagala se za uklanjanje društvenih prepreka i razvoj podrške koja poštuje dostojanstvo osobe.
Frida Kalo (1907–1954) je bila meksička slikarka i jedna od najprepoznatljivijih umjetnica 20. vijeka. Sa osamnaest godina doživjela je tešku saobraćajnu nesreću koja je ostavila trajne posljedice po njeno zdravlje. Tokom života imala je više od trideset operacija i dugotrajne periode oporavka. Uprkos hroničnom bolu, razvila je autentičan slikarski izraz, najpoznatiji po snažnim autoportretima. Njena umjetnost postala je simbol otpora normama o idealnoj ženstvenosti i tjelesnoj savršenosti.
Gordana Rajkov (1944-1922) je bila pionirka pokreta za samostalni život osoba sa invaliditetom. Dugogodišnja aktivistkinja, učestvovala je u osnivanju organizacija koje su promovisale model samostalnog življenja i deinstitucionalizaciju. Njeno djelovanje bilo je usmjereno ka sistemskim promjenama: pristupačnom okruženju, ravnopravnom zapošljavanju i učešću osoba sa invaliditetom u kreiranju javnih politika.
Selin Dion (rođena 1968) je kanadska pjevačica svjetskog ugleda. U javnosti je otvoreno govorila o svom zdravstvenom stanju i dijagnozi rijetkog neurološkog poremećaja koji je uticao na njenu karijeru. Odluka da podijeli lično iskustvo doprinijela je većoj vidljivosti osoba koje žive sa hroničnim i rijetkim bolestima.
Između stereotipa i stvarnosti
Žene sa invaliditetom često su predstavljene kroz dvije krajnosti: ili kao heroji koji uprkos svemu uspijevaju, ili kao pasivne žrtve. Takve slike brišu kompleksnost njihovih života. Žene sa invaliditetom su stručnjakinje, radnice, umjetnice, majke, studentkinje i liderke – sa pravom na izbor, ambiciju i autonomiju.
Osmi mart je podsjetnik da ravnopravnost mora biti inkluzivna ili je nema. Uklanjanje arhitektonskih, komunikacionih i mentalnih barijera nije čin milosrđa, već pitanje ljudskih prava! Zajednica se mjeri po tome koliko prepoznaje i podržava one koje su predugo bile na margini.
