• POČETNA
  • IMPRESUM
  • ARHIVA
  • KONTAKT
  • IZ KRUGA VOJVODINA
  • ENGLISH CORNER

  Selection of posts published on the Portal o invalidnosti translated from Serbian into English language

Logo organizacije
Podržite naš rad
Skip to content
  • Žena i invalidnost
  • Društvo
  • Kultura
  • Porodica
  • Zdravlje
  • Zapošljavanje
  • Sport
  • Pomagala
  • Poznate ličnosti
  • Žena i invalidnost
  • Društvo
  • Kultura
  • Porodica
  • Zdravlje
  • Zapošljavanje
  • Sport
  • Pomagala
  • Poznate ličnosti
Impresum Kontakt Arhiva
Žena i invalidnost
Objavljeno 24 februar 202024 februar 2020 | Autor Redakcija

Tag/ovi:

mikroagresije, samanta renke
 1517 pregleda
NAJPOPULARNIJE
Lauren Elysе: Umetnost vitiliga
Forum mladih sa invaliditetom objavljuje konkurs za pohađanje prakse u kompanijama za 10 mladih sa invaliditetom
Ljilja Slišković’s Quarantine Notes: It’s time to reexamine ourselves
Dušanka Vukelić’s Quarantine Notes: This is also a fight against alienation

Osobe s invaliditetom nisu na ovoj planeti da bi ostatku društva omogućile lični razvoj

Samanta Renke, glumica i aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom

Nažalost, kao žena sa invaliditetom, nekako sam postala imuna na očigledne oblike agresije i diskriminacije.

Gotovo da očekujem da lift neće biti u funkciji kad idem u kupovinu. Ujedno dajem na znanje da su mi izgledi za posao znatno smanjeni u odnosu na kolege bez invaliditeta i da postoji velika verovatnoća da ću ostati napuštena u vozu bez rampe, jer je asistencija zaboravila na mene.

Redovno se suočavajući sa preprekama ove vrste, tokom godina sam naučila kako da sa svim tim izađem na kraj, na sebi svojstven način. Ne kažem me to više ne dovodi do besa i frustracije, pa i do tačke u kojoj želim da vrištim. Kupovinu obično obavljam onlajn, kako bih izbegla nepristupačnost na ulicama, a radim kao frilenserka, kreirajući sama sebi mogućnosti za posao. To mi je pomoglo da zadobijem određenu vrstu autonomije.

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Samantha Renke (@samantharenke) дана 14. Сеп 2018. у 4:56 PDT

Kad je reč o drugim oblicima agresije, još uvek tražim načine kako da s njima izađem na kraj. Mislim na one suptilne negativne poteze i komentare s kojima se suočavam svakodnevno.

Na primer, nebrojeno puta su me proglasili inspirativnom, samo zbog činjenice da postojim. Ljudi koji se osećaju neprijatno zbog mog invaliditeta stalno me miluju po glavi i upućuju mi patronizirajuće komentare tipa nemoj prebrzo (što se odnosi na upotrebu kolica) ili me pitaju da li živim sama, pa ostaju šokirani kad kažem da.

Susrećem recepcionerku koja nikada ne ustane kad mi se obraća, iako je sto za kojim sedi previsok da bih je videla. Momak koji reklamira teretanu deleći flajere me ignoriše, jer pretpostavlja da osobe s invaliditetom ne treba da budu u formi.

Najsvežiji primer odigrao se kad sam vodila mačku kod veterinara. Pitao me je da li sam sposobna da potpišem saglasnost da se mačka operiše, jer je pretpostavka da zbog toga što koristim kolica ne umem da pišem.

Medicinski stručnjaci ćesto se obraćaju mom personalnom asistentu, a ne meni, iako će na meni da se izvrši medicinska procedura.

Sve su to mikroagresije.

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Samantha Renke (@samantharenke) дана 27. Авг 2019. у 11:16 PDT

Jednostavno rečeno, mikroagresije su dnevni podsetnici na uobičajeno ugnjetavanje i na stereotipe koje vremenom možemo internalizovati.

Doktorka Ejmi Kavana, koja ima oštećenje vida, govorila je o svom iskustvu mikroagresija, među kojima su neželjeni dodiri, prinudno pomaganje, patronizirajući ton illi obraćanje sažaljivim glasom. – Dešavalo mi se da ljudi počnu da guguču ili da me maze kad pričaju sa mnom. Drže me za ruku ili govore sporo i glasno, kad da sam dete.

Problem je što mikroagresije nisu nužan pokazatelj zlobe. Pre će biti da su pokazatelj neznanja. Mnogi ljudi nisu svesni ejbilizma i teško ih je sa tim suočiti. Kad sam to pokušala da uradim, osećala sam se loše. Bolničar na prijemnom hirurškom odeljenju neprestano me je ignorisao i obraćao se mom asistentu, pa sam frustrirano rekla: – Ja sam pacijentkinja, treba meni da se obraćate!

Odjednom je ceo red ljudi koji su stajali iza mene zaćutao. Sve oči su bile uprte u bolničara, koji više nije znao gde da gleda. Nije mi bila namera da ga osramotim, ali sam se zbog njegovog ponašanja osećala inferiorno.

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Samantha Renke (@samantharenke) дана 7. Дец 2017. у 7:34 PST

Jasno mi je da treba vremena da društvo neutrališe godine indoktrinacije. Stereotipi prema osobama s invaliditetom duboko su ukorenjeni, ali ako zaista živimo u probuđenom svetu, onda neznanje više nije valjan razlog da i dalje imamo zastarela i štetna stanovišta o osobama s invaliditetom.

Nikada ne bih obeshrabrila zdravu radoznalost i želju za učenjem o tome kako drugi žive, ali osobe s invaliditetom nisu na ovoj planeti da bi ostatku društva omogućile lični razvoj.

Ima raznih načina da se udovolji radoznalosti, bez povređivanja drugih. Razumno je da nekoga pitate kako to da može da vozi automobil kad ima invaliditet, ako niste svesni činjenice da se automobili mogu modifikovati, ali nemojte onda završiti razgovor sa: – Kakav blagoslov, bravo za tebe!

Imam prost savet: Ako nešto ne biste rekli ili uradili strancu na ulici, zašto biste to rekli ili uradili nekome ko ima invaliditet?

Pokažite empatiju i saosećanje. Da pojednostavim: kako biste se osećali da vaš lekar, učitelj ili prodavac ni ne primećuje da postojite, pa se sve vreme isključivo obraća vašem prijatelju ili partneru?

Kako biste se osećali da vam potpuni stranac kaže da bi radije bio mrtav, nego da ima život kakav je vaš?

Ako ste neprekidno bombardovani mikroagresijama, to lagano utiče na samopouzdanje i samopoštovanje.

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Samantha Renke (@samantharenke) дана 16. Апр 2017. у 3:55 PDT

Treba znati da smo zapravo svi odgovorni za mikroagresije, bez obzira na to ko smo. Možemo da nastavimo da učimo o drugima i od drugih, od onih čija su iskustva različita od naših, kako bismo izbegli ove nenamerne, ali štetne interakcije.

Ask about my disability if you’re curious, but don’t patronise me

Redakcija
Izdavač: …IZ KRUGA – VOJVODINA, organizacija za podršku ženama sa invaliditetom. Medij je upisan u registar javnih glasila pod brojem IN000088 4. novembra 2010. godine.

POSLEDNJI POSTOVI

  • Post
    Rodna perspektiva na margini Globalnog samita invalidnosti
  • Post
    Uskoro obuka za lične pratioce dece u Novom Sadu
  • Post
    Svetski dan svesti o autizmu
  • Post
    Evropska unija pod lupom Komiteta za prava osoba sa invaliditetom
  • Post
    Pol Longmor (1946-2010): teoretičar i aktivista studija invalidnosti

Povezani tekst(ovi):

Raspakivanje nasilja: Promeni priču

  • POČETNA
  • IMPRESUM
  • ARHIVA
  • KONTAKT
  • IZ KRUGA VOJVODINA
Logo Portal o invalidnosti
© 2023 Portal o invalidnosti. All rights reserved.     |   Politika privatnosti   |   Design: DM media