• POČETNA
  • IMPRESUM
  • ARHIVA
  • KONTAKT
  • IZ KRUGA VOJVODINA
  • ENGLISH CORNER

  Selection of posts published on the Portal o invalidnosti translated from Serbian into English language

Logo organizacije
Podržite naš rad
Skip to content
  • Žena i invalidnost
  • Društvo
  • Kultura
  • Porodica
  • Zdravlje
  • Zapošljavanje
  • Sport
  • Pomagala
  • Poznate ličnosti
  • Žena i invalidnost
  • Društvo
  • Kultura
  • Porodica
  • Zdravlje
  • Zapošljavanje
  • Sport
  • Pomagala
  • Poznate ličnosti
Impresum Kontakt Arhiva
Žena i invalidnost
Objavljeno 26 novembra 201821 februara 2019 | Autor Redakcija

Tag/ovi:

iskustva žena s invaliditetom, nasilje i invaliditet, nasilje prema ženama s invaliditetom, žene s invaliditetom i partnersko nasilje
 1988 pregleda
NAJPOPULARNIJE
Lauren Elysе: Umetnost vitiliga
Forum mladih sa invaliditetom objavljuje konkurs za pohađanje prakse u kompanijama za 10 mladih sa invaliditetom
Razgovor sa smeh joga liderkom
Tijana Ružić o homeopatiji, autizmu i mentalnom zdravlju [intervju]

Partnersko nasilje u iskustvima žena s invaliditetom: – Mislila sam da se to nikada neće desiti nekome poput mene!

– Zašto jednostavno ne ode? Nemoguće da je toliko teško, ja bih otišla – razmišljala sam dok sam gledala filmove o ženama koje trpe nasilje.

Dolazak princa

Bio je zgodan, zabavan i, kao i ja, voleo je rok muziku. Delovao je nežno i obasipao me je poklonima. Bio je čovek mojih snova, odgovor na moje molitve. Zaljubila sam se lako i brzo, oborena s nogu. Prihvatao me je onakvom kakva jesam, prihvatao je moj invaliditet (cerebralnu paralizu) i sve. Imali smo planove i snove, vrlo brzo i bebu na putu. Bilo je veoma romantično.

Bajka nije potrajala

Nisam prepoznala znake upozorenja koji su mi govorili da treba da odem iz nečega što se pretvara u nasilnu vezu. Znaci su u početku bili suptilni. Svađali smo se oko zanemarljivih stvari kao što je kupovina mleka. Onda je postao verbalno nasilan, spočetka dok smo bili sami, a potom je bivao bezobziran i ponižavao me je u javnosti. U početku se izvinjavao, obećavajuću da se to nikada više neće ponoviti; posle se više nije izvinjavao. Nadala sam se da će mi se princ vratiti i nastavljala da opravdavam njegovo užasno ponašanje jer sam ga volela. Ubeđivala sam sebe da je pod stresom zbog dolaska deteta, zbog naše finansijske situacije i drugih stvari.

Nakon rođenja deteta i potrošene euforije, svađe su eskalirale. Lišavanje sna, poznato svim novim roditeljima, bilo je okrutno. Oboje smo se prilagođavali novoj situaciji. Bez zajedništva i bez timskog rada; nije mi dopuštao da bilo šta uradim za bebu. Mojim personalnim asistentima bilo je teško da rade, sve dok ih nije oterao, a nakon njih oterao je i sve naše prijatelje.

Napori moje porodice da zaustave nasilje pokazali su se bezuspešnim, jer se svaka intervencija završila pogoršenjem i pretnjama da će ugroziti ne samo moju bezbednost, nego i bezbednost deteta. Tako sam završila u izolaciji. Kako smo u svemu bili samo nas dvoje i beba, krivio me je za sve što bi pošlo naopako i kažnjavao me je onako kako je mislio da treba. Udarao me je, vukao me je za kosu sve dok me ne izvuče iz kolica i zanemarivao me je na sve moguće načine. Zaključavao me je kada je bio loše raspoložen. Uskraćivao mi je telefon i platne kartice. Čak mi je uskratio kolica, kako bi me sprečio da potražim pomoć i da ga ostavim.

Kao i mnoge žene u mojoj situaciji, verovala sam da to zaslužujem. Ujedno sam verovala da nisam vredna ničije ljubavi. – Ko bi me hteo, sa detetom i sa invaliditetom?  – mislila sam. Ako ga ostavim, rekao mi je da nikada više neću videti dete. Ostajala sam s njim da bih sačuvala porodicu. Ali sam počela da shvatam da ću izgubiti nešto dragocenije ako se zlostavljanje nastavi. Verovao je da me drži u šaci, ali nije poznavao snagu mog duha. Uz planiranje i podršku moje porodice i prijatelja, uspela sam da pobegnem zajedno sa detetom.

Daleko od njega, lagano sam počela da vraćam sopstvenu individualnost i samostalnost. Kako više nisam bila zarobljena njegovim pravilima i idealima, otkrila sam slobodu, pomirila se sa izgubljenim vremenom i počela da stvaram dragocene uspomene sa svojom ćerkom – što ranije nisam mogla. Išle smo svuda zajedno, ona je napredovala i počela da se isceljuje, što je bilo ogromno olakšanje.

Partnersko naselje je tema o kojoj se mnogi, uključujući i mene samu, plaše da govore. Može se desiti svakoj od nas. Mislila sam da sam oslobođena takvog iskustva: – To se nikada neće desiti nekome poput mene. Koliko nisam bila u pravu, jasno mi je iz ove pozicije. Rastužuje me kada čujem priče nalik mojoj. Nasilje bilo koje vrste nije prihvatljivo i sasvim je u redu potražiti pomoć.

Iskustvo Rebeke M. iz Australije. Rebeka danas pomaže drugim ženama u situacijama nasilja i priprema knjigu o iskustvu roditeljstva sa invaliditetom.

Why I’m Talking About Domestic Violence as a Woman With a Disability

Ovaj tekst je objavljen uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru regionalnog projekta „Primena normi, promena svesti“. Stavovi u ovom tekstu pripadaju isključivo autorkama i ne predstavljaju nužno stavove UN Women i Evropske unije.

Redakcija
Izdavač: …IZ KRUGA – VOJVODINA, organizacija za podršku ženama sa invaliditetom. Medij je upisan u registar javnih glasila pod brojem IN000088 4. novembra 2010. godine.

POSLEDNJI POSTOVI

  • Post
    Training for Women with Disabilities in Pancevo
  • Post
    Obeležena Nedelja gluvih osoba i Dan znakovnih jezika
  • Post
    Obuka za žene sa invaliditeom u Pančevu
  • Post
    Sajam zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Beogradu
  • Post
    POSAO PO MERI: nove usluge i aktivnosti za osobe sa invaliditetom  u Novom Sadu

Povezani tekst(ovi):

Napori normalnog života: Fokus grupa sa novosadskim ženama s invaliditetom

Sutkinja Olivera Pejak – Prokeš: Kad život demantuje prava (intervju)

Mitovi i činjenice o prisilnoj sterilizaciji

  • POČETNA
  • IMPRESUM
  • ARHIVA
  • KONTAKT
  • IZ KRUGA VOJVODINA
Logo Portal o invalidnosti
© 2023 Portal o invalidnosti. All rights reserved.     |   Politika privatnosti   |   Design: DM media