Plavi pazl koji se dugo koristi kao zaštitni znak autizma doveden je u pitanje: koliko ovaj simbol zaista doprinosi organizacijama koje se bave mentalnim invaliditetima?
Pazl je u upotebi od šezdesetih godina prošlog veka i to je praksa koju održava organizacija Autism Spekas, kao i mnogobrojna druga udruženja.
Ipak, mnogi ljudi iz spektra su protiv te slike, tvrdeći da predstavlja osobe s autizmom kao misteriozne i isključene, sa naglašenom potrebom da se uklope. Nova studija objavljena u časopisu Autism potvrđuje stanovište da je percepcija ovog znaka prilično negativna.
U istraživačke svrhe, 400 ljudi dobilo je zadatak da različite oblike, među kojima i pazl, razvrsta u kategorije tuge ili radosti, u serijalu brzih onlajn vežbi. Nakon toga ispitanici su popunjavali upitnik o prvom utisku koji pazl ostavlja na posmatrača.
Pokazalo se da su ispitanici bili daleko brži i tačniji kada su imali zadatak da pazl svrstaju među oblike sa negativnom konotacijom.
Učesnici istraživanja povezivali su pazl sa nesavršenstvom, nedostatkom, neizvesnošću, teškoćama, stanjem nerazrešenosti i, najpronicljivije, sa nečim što je izostavljeno.
Ako je cilj organizacija da izazovu pozitivne reakcije, rezultati istraživanja pokazuju da pazl treba izbegavati.
IZVOR: www.disabilityscoop.com