Nela Heralić (1985) rođena je u Doboju (BiH), a od svoje sedme godine živi u Valpovu (Hrvatska). Ima cerebralnu paralizu i korisnica je kolica. Završila je srednju ekonomsku školu. Do sada je objavila dve samostalne zbirke poetskih i proznih tekstova: Moj svijet (2004) i Imam petlje (2013). Tekstovi su joj zastupljeni u mnogim zajedničkim zbirkama. Učestvovala je na različitim književnim konkursima i manifestacijama i osvojila mnogobrojna priznanja. Voli da čita, posebno literaturu iz oblasti psihologije.
Živiš u Valpovu, kako bi opisala taj gradić? Kakve sadržaje nudi mladima s invaliditetom? Koliko je pristupačan?
– Valpovo je grad smješten u Istočnoj Slavoniji. Ima puno zelenila, okružen je prekrasnim parkom u kojem se nalazi dvorac Prandau – Norman. Grad je djelomično prilagođen osobama s invaliditetom i nudi nam dovoljno sadržaja. Valpovo ima kulturni centar u kojem se održavaju različite manifestacije: od književnih večeri, kinoprojekcija, kazališnih predstava, koncerata. Ima i novouređeni trg koji je okružen velikim brojem kafića. Posjećujem sva navedena mjesta. Najdraže aktivnosti su mi šetnje prrirodom, druženje s prijateljima, književne večeri, koncerti.
Kada si počela da pišeš i čime je izazvana ta tvoja potreba?
– Pisati sam počela s 12 godina. Počela sam pisati iz znatiželje. Osoba sam koja voli izazove i koja voli uvijek isprobavati nešto novo. Htjela sam probati, vidjeti i osjetiti koji je osjećaj stvoriti nešto svoje. Mogu reći da je osjećaj savršen. Kroz pisanje se mogu najbolje izraziti, volim pisati i uživam u tome.
Šta su tvoje opsesivne teme?
– Moje opsesivne teme su sve što me okružuje, ali u mojoj poeziji i prozi dominiraju misaono-refleksivne teme. Misli koje me najviše preokupiraju su: pogledi na život, razmišljanje o životu, ljudskim vrijednostima, odnosima među ljudima…
Pesnici i pesnikinje koje su odigrale važnu ulogu u pronalaženju sopstvenog poetskog glasa? Knjige koje su menjale tvoj pogled na svet?
– Tin Ujević i Sergej Jesenjin, jer me njihova poezija nakon čitanja potiče na razmišljanje. Knjiga koja je mijenjala moj pogled na svijet je knjiga Joni (Džoni: Nezaboravna priča). To je autobiografska knjiga Joni Eareckson (Džoni Erikson) u kojoj autorica opisuje svoj život nakon pada sa stjene i loma vrata. Dokazala je da je sve moguće i da za sve postoji rješenje, samo je potrebno biti uporan i dovoljno jako željeti. Tada je sve moguće.
Šta se krije iza naslova Imam petlje? Kako si znala da je to pravi naslov za tvoju zbirku?
– U naslovu Imam petlje krije se hrabrost, odvažnost i prkos. Znala sam da će to biti naslov moje zbirke jer imam hrabrosti za sve.
Šta je vezivna nit koja objedinjuje sve pesme unutar zbirke? Kako su se posložile u celinu?
– Vezivna nit koja objedinjuje sve moje pjesme je život i sve ono što me okružuje. Najviše je refleksivnih pjesama u kojima se izriče opravdanost pjesništva, duboko humanistički svjetonazor koji slavi jednakost svih ljudi i ljubav prema svima.
Kada je i kako zvirka objavljena? Koliko je prošlo od prve napisane pesme do knjige i šta se sve zbivalo u međuvremenu?
– Prvu pjesmu napisala sam sa 12 godina. Od tada, pa do izdavanja prve zbirke, prošlo je 7 godina. Nakon napisane prve pjesme ostale su se samo nizale. Materijal sam skupljala i ostavljala, jer tko zna, možda jednog dana izdam samostalnu zbirķu. To se i desilo 2004. godine. Bilo je odbacivanja, biranja i izmjena u teksovima pjesama. Bilo je potebno puno truda, rada i vremena. Moram reći da je savršen osjećaj držati u rukama svoju prvu samostalnu zbirku.
Noć je. Ne spavam, iako su kapci umorni i teški. Kojim se pridjevima najbolje opisuju osjećaji? Bojim se da bi pridjevi morali poludjeti. Koliko poludjeti? Ne znam. Da se čuje do svemira? A gdje je svemmir? Sklonio se da ne čuje vrisku moju. Ne, neću vrištati, ali želim da me čuje. Još uvijek sam živa. Živa i borim se. Živa jer imam petlje.
Imam petlje je tvoja druga zbirka. Po čemu je drugačija od prethodne?
– Razlikuje se prvenstveno po snazi tekstova koje u sebi sadrži. Velike se promjene dogode unutar 9 godina. Čovijek osnažuje i jača s godinama i mijenja svoj pogled na svijet. Drugačijim se očima gledaju i vide iste stvari s 12, 19 i 28 godina. Druga zbirka prožeta je fotogafijama čiji je autor Tin Lacković. Fotografije prikazuju dio pjesme uz koju se nalaze.
Tvoja poezija je zastupljena u različitim zajedničkim zbirkama. Koje od njih su ti najvažnije?
– Svaka od njih mi je jednako važna: Pjesnici mira, Uokvirene čežnje, Zaljubljeni u stihove, Vidjeti drugim očima i mnoštvo drugih.
Koliko je iskustvo života s invaliditetom važno za tvoje stvaralaštvo?
– Za mene u mom stvaralaštvu nema invaliditeta. Ne gledam sebe kao osobu s invaliditetom kad je stvaralaštvo u pitanju. Kad naiđem na neku prepreku u životu, ja je preskočim, pa se vratim i preskočim je još jednom iz inata.
Kad bih mogla ne vidjeti ono što vidim, ne čuti ono što čujem, ne osjetiti ono što osjetim stihovi su pesme Kad bih mogla. Kakav je to svet koji želiš da vidiš?
– Želim vidjeti svijet bez materijalizma i natjecanja. Postoje puno važniji parametri po kojima treba gledati vrijednost. Nema veće i bitnije vrijednosti od čovjeka. Ljudske vrijednosti se mjere po tome kakav je netko čovjek, a ne koliko bogatstvo ima.
Pored pisanja, baviš se i glumom. Koliko pozorišno iskustvo utiče na tvoje pisanje i obrnuto? Kako se prepliću te dve vrste umetničkog izražavanja? Može li se tvoja poezija postaviti na scenu?
– Kratko vrijeme sam se bavila glumom. Glumila sam u Anujevoj dramatizaciji Sofoklove Antigone. Imala sam tri uloge: Dadilju, Izmenu i Antigonu. Nisam primjetila veliku povezanost između poezije i glume, niti sam razmišljala o postavljanju svoje poezije na kazališne daske. Nikad se ne zna, možda jednog dana i to ostvarim. Sve je moguće, hvala na genijalnoj ideji.
Kako vidiš budućnost poezije?
– Budućnost poezije će biti dobra, s obzirom da ima jako kvalitetnih mladih pjesnika. Ima puno mladih koji grade svoj put u pjesničkom svijetu iz kojih će s vremenom izrasti vrsni pjesnici i pisci. Najdraža književnica i pjesnikinja mlađe generacije mi je Ingrid Divković.
Pišeš roman, šta nam možeš otkriti o tom rukopisu?
– Informacije o romanu ću za sada držati u tajnosti. Kada dođe vrijeme, više ću otkriti o romanu.
Bilo šta što nisam pitala, a važno je dodati?
– Ovom prilikom želim poručiti svima neka pokažu svoje talente. Neka ih ne drže u sebi. Uvijek će se pronaći način za iskazivanje talenta. Ne postoje prepreke za ostvarenje cilja. Ako postoje, rješive su. Nikad ne dopustite da vas strah od poraza spriječi da zaigrate.
